VIRUS NOVE JUGOSLAVIJE


Kolumne | 01.04.2021

BAUK NOVE JUGOSLAVIJE. "Bauk kruži Evropom - bauk nove Jugoslavije. Sve sile nove Evrope sjedinile su se u svetu hajku protiv tog bauka, rimski papci i ruski predsjednik, kancelarka Angela Merkel i premijer Boris Džonson, balkanski mudžahedini, srpski radikali i hrvatski desničari. Gde je ona opoziciona partija koju njeni protivnici nisu izvikali kao jugoslovensku, gde je ona opoziciona partija koja nije u naprednijim opozicionarima i svojim reakcionarnim protivnicima uzvratila prekor koji ih je imao žigosati kao jugokomuniste."


Zemlje bivše Jugoslavije prolaze pravi vakcinalni fijasko i pandemijski korona potop. Pomoć zemljama bivše Jugoslavije u pandemiji korona virusa nije stigla, kako se očekivalo, od njihovih geopolitičkih partnera, EU, NATO-a, Organizacije islamske konferencije ili susjednih država članica EU, Grčke, Mađarske, Bugarske, Rumunije, Italije, Austrije, nego od onih od kojih su se najmanje nadali, svojih "najbližih neprijatelja", zemalja nekadašnje Jugoslavije - Srbije i Slovenije, i bivših osmanskih okupatora Turske. Ko će kome ako ne svoj svome. Bolesnici svih političkih dijagnoza u najnovijem stampedu na vakcinaciju u Srbiju naroda zemalja iz takozvanog regiona prepoznali su podmuklu velikosrpsku ideju vlasti u Beogradu za obnavljanje neke nove Jugoslavije. A ako ne baš Jugoslavije, a ono sigurno njene zamjenske verzije "velike Srbije", kojom se već dva vijeka plaše susjedni narodi i zemlje preko Drine, Save i Morave.


Tako je ovih dana vladajuća Stranka demokratske akcije (SDA) u stranačkom proglasu zatražila smjenu direktora Opšte biblioteke Zenica zbog njegove lične objave na svom Facebook profilu u vezi s vakcinacijom velikog broja stanovnika iz BiH u Srbiji. Kritikujući neefikasnost Vlade FBiH u vakcinaciji stanovništva, on je napisao dvosmisleni komentar sljedeće sadržine: "Eto, izigrali smo se države. Hajmo se sad lijepo pripojiti Srbiji, tu je i Makedonija i eto po Jugoslavije. Ljepota. Nisam nimalo ironičan". I od tada polubauk Jugoslavije polukruži polu-Evropom na društvenim mrežama. Samo zato što direktor biblioteke nije član biblioteke. Jugoslavija je stara ideja, samo je, izgleda, staljinizam novi. Za to je potrebno čitati knjige iz biblioteke, a ne lupati ko Maksim po diviziji.


Kako poslije svega pakosno zvuče maliciozni komentari na početku ove akcije pomoći Srbije o "vakcinama za siromašne od četiri dolara" i "namjernom trovanju" nesigurnim "AstraZeneka" vakcinama, "mekoj moći" Srbije, smišljenoj strategiji stvaranja zdravstvenog "srpskog sveta", nove vakcinalne "velike Srbije" i tome slično. Nije u pitanju "vakcinalni turizam", kako zlurado spinuju pojedini mediji i političari, jer Srbija vakcine ne naplaćuje, već daje besplatno svakom kome trebaju. Bivši reis IZ BiH Mustafa Cerić na svom Facebooku je napisao da je vakcinisanje građana BiH u Srbiji "vrhunsko poniženje" i "sramota stoljeća" za Bošnjake, izražavajući otvorenu sumnju u kvalitet i neprovjereni sastav tih vakcina.


Pored drugih, godinama i srpski nacionalisti i konzervativci stalno bruje kako neke strane i velike sile na razne načine Srbiji nameću novu Jugoslaviju. Čini se, ipak, nasuprot svemu tome, da se nova regionalna atmosfera stvara sama od sebe, iz ljudskog očaja, inercijom međudržavne solidarnosti, ljudske humanosti i prirodne potrebe.


"VELIKOSRPSKI VAKCIONALIZAM". Sve je počelo kada je Srbija vakcinisala po pozivu pojedine strane državljane, nastavljeno kroz donacije vakcina susjednim zemljama - BiH (10.000), Sjevernoj Makedoniji (4.500) i Crnoj Gori (2.000), da bi kulminiralo javnim pozivom građanima zemalja regiona na masovnu vakcinaciju u Beogradu posljednjih dana. Za tri dana u Srbiji je vakcinisano 22.000 ljudi iz regiona. U Srbiju su na vakcinaciju došle stjuardese iz Albanije, sudije Ustavnog suda BiH, savjetnici premijera oba entiteta i članova Predsjedništva BiH, privrednici iz Tuzle i Zenice, građani iz Crne Gore, novinari iz Sjeverne Makedonije, Albanci sa Kosova, kulturnjaci iz Hrvatske, gosti iz Slovenije i mnogobrojni stranci pristigli iz raznih zemalja u prolazu kroz Srbiju. Pomoć Srbije u donacijama vakcina drugim državama bivše Jugoslavije pokazala se kao čin normalne solidarnosti naroda i zemalja iste geografije, etnosa i kulture. Za otvorene mrzitelje svako zdravo objašnjenje izgleda bolesno. Za normalne ljude ništa ne treba objašnjavati, dovoljno je pročitati knjigu utisaka "malih običnih ljudi" koji su se vakcinisali u Srbiji. Tu knjigu utisaka treba štampati i objaviti kao postpandemijsko svjedočanstvo o "banalnosti dobra" običnih ljudi i javnom razumu države Srbije. U toj knjizi utisaka sadržana je sva bit, logika i suština potrebe neprolazne i neuništive ideje Jugoslavije.


Masovni odlazak ljudi iz BiH na vakcinaciju u Srbiju najveći je šamar naroda prepotentnim, klaustrofobičnim i nacionalističkim ambicijama njihovih političara. Ne priziva narod bivšu državu Jugoslaviju jer ona je odavno upokojena zločinačkim rukama nacionalističkih političara, već vapi za normalnom saradnjom zemalja istog kulturnog kruga i zajedničkih problema.


To što i pored svega toga postoje oni koji u svemu tome vide "velikosrpski vakcionalizam", kako ovu "izvrnutu percepciju" lucidno imenuje u svojoj kolumni pisac i novinar Muharem Bazdulj, samo je posljedica dugotrajnih postjugoslovenskih oštećenja, koja traže ozdravljenje odnosa kroz konkretne oblike bratske pomoći i saradnje. Kao da se traži i pokušava napraviti politička vakcina protiv sablasti nove Jugoslavije.


VARIOLA VERA. Jugoslavija je 1972. godine uspješno dobila bitku protiv opasne epidemije variole vere. Socijalistička Jugoslavija je uspješno savladala velike boginje. Deset godina kasnije, 1982. o strahu i histeriji koja je vladala u javnosti snimljen je i film "Variola vera", režisera Gorana Markovića. U strahu su velike oči, tako se tih godina po Jugoslaviji, u tajnosti, kriomice šaputalo, kako je skoro polovina stanovništva u zemlji zaražena, od kojih su mnogi umrli, kao i da sve ostale čeka ista sudbina.


Prije 50 godina socijalistička Jugoslavija je za nekoliko sedmica vakcinisala 18 miliona ljudi i potpuno zaustavila i savladala posljednju evropsku epidemiju variole vere. Nakon tri mjeseca dramatične borbe, 21. aprila 1972. godine Svjetska zdravstvena organizacija sa sjedištem u Ženevi službeno je objavila da je epidemija velikih boginja u Jugoslaviji obuzdana. U saopštenju je pisalo da je to bila prva pojava te bolesti u Jugoslaviji za posljednje 42 godine i da je ukupno oboljelo 175 osoba, od kojih je 35 umrlo. Prema podacima tadašnjeg Republičkog štaba za karantinske bolesti, tada je u Hrvatskoj protiv velikih boginja vakcinisano oko tri miliona osoba, a danas protiv korona virusa u članici EU svega nekoliko stotina hiljada. Jugoslavija je pravila vrhunske vakcine, za razliku od današnjih nezavisnih država iz njenog sastava, koje samostalno ne proizvode gotovo ništa. Pandemija korona virusa je razgolitila sav jad i čemer ratno-nacionalističkih suverenizama malih postjugoslovenskih državica u globalnoj zdravstvenoj krizi. Zašto zemlje bivše Jugoslavije ne bi napravile zajedničku fabriku za proizvodnju vakcina, kao dio strategije prevencije novih pandemija u budućnosti? Etnički nacionalizam je uništio staru Jugoslaviju, a sada sebični "vakcinalni nacionalizam" uništava svaku solidarnost i pomoć između zemalja bivšeg YU prostora. BiH je najgori primjer i istovremeno žrtva nesposobnosti domaćih političara i naivne vjere u globalni birokratski sistem SZO i niskog samopouzdanja do koga nas je dovela politička samodovoljnost i vakcinalna nezavisnost, koja je od nas napravila "korona ostrvo".


U takvoj panici ljudi su izlaz potražili u regionu bivše Jugoslavije koji poznaju, radi zdravstvene potrebe i zaštite. Suočeni sa nedostatkom vakcina u vlastitim državama, na poziv tamošnjih vlasti, i staro i mlado iz regiona navalilo je u Srbiju na vakcinaciju da bi spasili živu glavu od pandemije korona virusa. Hiljade ljudi u kolonama automobila zakrčile su granične prelaze prema Srbiji. Srbija, koja je u ratovima devedesetih optuživana za ratnu agresiju i okupaciju svojih susjeda, našla se pod pravom mirnodopskom okupacijom i opsadom svojih susjeda. Tako su se bivši neprijatelji pomirili u novoj zdravstvenoj utopiji i četvrtoj "vakcinalnoj Jugoslaviji" .


JUGOSLAVIJA KAO VAKCINA. Od Vardara do Triglava traje borba za vakcine, sa manje ili više uspjeha. Svaka zemlja se snalazi kako zna i umije. Čini se da najviše uspjeha u toj borbi ima Srbija, koja se dobro organizovala i na vrijeme prepoznala nefunkcionalnost globalnih dobavljačkih kanala. Danas, kada je to najpotrebnije, ideja Jugoslavije se pokazala kao najbolja vakcina protiv sektaškog nacionalizma. Stvarno je opasan taj virus Jugoslavije. Svaki put taj politički projekat odnese nekoliko miliona ljudskih života, a ipak opstaje kao neizlječiva pandemija jugovirusa. U čemu je tajna njegove zaraze? Uz sve pokolje, progone, logore i nacionalističke mržnje i propagandne laži nije ga se moglo poraziti i uništiti. Virus nove Jugoslavije treba ubiti u korijenu da ne zarazi ostalo stanovništvo i narod. Tu sigurno nešto smrdi. Treba to spriječiti po svaku cijenu. Možda svijet više nikada neće biti isti poslije ove pandemije, kako ponavljaju svjetski stručnjaci, ali ideja Jugoslavije će živjeti dok je ovih naroda.


Na to sve narod pun zdravog tijela i duha nakon primljene vakcine nije zaboravio da se smije i šali na svoj račun: "Prije je bilo: Preko vode do slobode", a sada je: "Preko Drine do vakcine!" "Prvi smo u Evropi po broju vakcinisanih Bosanaca", "Jutros mi komšija Alija otišao na vakcinaciju u Beograd, maloprije me zove i kaže: 'Ovdje Ilija'", i "Fata primila vakcinu u Srbiji. Eno je u Sarajevu, diže tri prsta i uzvikuje: 'Kosovo je srce Srbije'".


Hrvatski glumac Goran Bogdan u jednom intervjuu nekom listu šaljivo je primijetio: "Virus je dosta komunistički. Svima isto bez obzira na rasu, pol, religiju i status". Mi koji smo živjeli u komunističkoj Jugoslaviji to znamo. Vakcinaši svih zemalja bivše Jugoslavije, ujedinite se!


 


 


 


NN/Đorđe Latinović