KREIRAJU LI TREBINJSKU KULTURU KAFEDŽIJE?


KREIRAJU LI TREBINJSKU KULTURU KAFEDŽIJE?


Kada sam jutros sa trebinjske pijace čuo neobične, žive ritmove muzike koja je za nas i naše krajeve, usudio bih se reći, prava egzotika – zaigralo mi je srce. U momentu sam se sjetio i neobičnog nastupa dvojice muzičara iz Ekvadora, obučenih u indijanske odore koji su izvodili sličnu muziku prije dvije godine, a kada sam u Dučićevoj ulici ugledao sličan duet – srce mi je zaigralo. Dva mladića,  takođe iz Ekvadora izvode sličnu muziku.


„Konačno“, pomislih u momenutu. „Vraća nam se sezona, a u sezoni se na našim ulicama mogu čuti i gitara, i neobični instrumenti poput ovih, pa barem za tren priguše muziku iz naših kafana, a ona se u najvećoj mjeri odnosi na izvođače i, posebno, izvođačice, koje neko pametno nazva „cajke“, a koje nije teško zamisliti u otjelotvorenju najvulgarnijeg oblika ženske ljepote – sa grudima „ko planina“ i malo širom kaišem koje one nazivaju suknjama.


Te asocijacije još više zagolicaše uši prolaznika u Dučićevoj ulici, u kojoj su se čuli  egzotični instrumenti, za koje mi ova dva muzičara rekoše da se zovu kene i čakča, a opijaju svojim zvukom koji izaziva asocijacije o jednom daleko većem stupnju civlizacije od onih „planina“ i „kaiša“.


Ipak, u popodnevnim časovima (srećom nisam bio prisutan ovom događaju), dvojicu mladića iz Ekvadora je, kako su prenijele moje kolege, zbog žalbi okolnih kafedžija, otjerani iz Dučićeve ulice.


Možda se varam i neka me čitaoci isprave ako nisam upravu, ali mi se čini da nijedan od kafedžija u ovoj ulici - ne da nije Mocart ili Paganini, nego mislim da nemaju ni osnovno muzičko obrazovanje. To, naravno, nije preduslov za dobar muzički ukus, ali bi, u gradu kulture, (a Trebinje, po inicijativi Jovana Dučića, preferira da iz godine u godinu gradi taj projekat), trebalo da se desi da kultura konačno počne da prevladava supkulturu, ako se elektronsko-harmonkaško-guslarskoj muzici može pripisati pripadnost bilo kojoj pojavnoj vrsti, u kojoj postoji imenica kultura. (Ovo nikako ne dovoditi u vezu sa društvenim pokretima poput hipi pokreta, pank pokreta i dr – prim. aut.).


I u književnosti, nažalost, stanje nije nimalo bolje, jer nam se nameću takvi trendovi, pa starlete pišu romane (valjda pod isprikom da ih piše život), a distributeri ih zdušno preporučuju, bez imalo volje da promijene čitalačku svijest i ponude čitaocu nekog nobelovca (jer nobelovce najmanje držimo na policama i koga je briga što je tamo neki pronalazač dinamita ostavio u amanet da se, između ostalih, dijeli i takva nagrada za književnost, naročito kada je on Šveđanin i ne razumije se u balkanski sevdah).


Elem, u kontekstu priče „zaštitimo domaće“, pa makar to bile i „cajke“, a u duhu nasljeđa Jovana Dučića (čije bi Dubrovačke sonete danas mnogi izmijenili, ako ne sve stihove, ono barem naslov), a i ulica se, na kraju krajeva, naziva njegovim imenom - najbolje bi bilo da budući koncept Dučićevih večeri poezije predlože kafedžije. Uostalom, da se nimalo ne lažemo, sala Doma kulture se za Dučićeve večeri napuni samo na svečanom otvaranju, prilikom televizijskog prenosa, dok druge večeri, kada nastupaju pjesnici „Na Dučićevom putu“ – sala bude poluprazna.


E sada (neka me ponovo demantuju čitaoci ovih redova ako išta lažem) postavljam logično pitanje – Da li bi sala bila poluprazna da specijalni gosti „pjesničke gubernije“ budu izvođači pjesama o staroj ljubavi podno Leotara, ili one cice što pjevaju o setu donjeg rublja, o marlboru, suzukiju, kuminim pepeljarama u koje se otresa itd, itd....  


P.S. Ako su kafedžije zaista ovo inicirale, a, pri tome, dale prijedlog da se muzičari izmjeste na neko drugo, adekvatno mjesto (podsjećam da prije dvije godine muzičare iz Ekvadora koji su nasupali pred Dučićevim spomenikom nisu tjerali), izvinjavam se kafedžijama...


SARANSAK


 

Loading ...

ANKETA

Da li ste zadovoljni novom autobuskom stanicom?