UDRUŽENJE KONJIČANA PONOVO NA OKUPU I U HUMANOJ MISIJI


UDRUŽENJE KONJIČANA PONOVO NA OKUPU I U HUMANOJ MISIJI


Među brojnim saborima i sastancima zemljaka, sugrađana, saplemenika, stiče se utisak da nema složnijeg i humanijeg druženja od onog koje organizuje Udruženje Konjičana.


Pokazalo se to i na Sedmoj humanitarnoj večeri Konjičana koja je održana u trebinjskom salonu Belavi, gdje su se, pored zajedničke pjesme i veselja, Konjičani dogovorili i o novim zajedničkim projektima, korisnim za stari kraj.  


Iako je udruženje formirano prije nepune tri godine, kako kaže i njihov predsjednik Zoran Pologoš, inače poslanik u Narodnoj skupštini RS, do sada su se Konjičani sedam puta okupljali i svih sedam puta prikupljali novac za humanitarne svrhe.


„U prethodnih nekoliko druženja smo većinu prikupljenog novca donirali za izgradnju centralnog Spomen obilježja u Gacku, zatim za monografiju o stradanju Srba konjičkog kraja u tri toma, posvećenih Prvom, Drugom i Odbrambeno-otadžbinskom ratu, gdje je prvi dio pri kraju, a dio novca se odvaja i za oboljelu djecu, pa smo u ovoj godini imali već dvije takve akcije, za teško oboljelu petogodišnju djevojčicu Sofiju Šušić i našu malenu sugrađanku Sofiju Radovanović“, podsjetio je Pologoš.


Da su Konjičani izuzetno složni i humani potvrdio je i gradonačelnik Trebinja Luka Petrović koji je, od sedam druženja bio na posljednja tri, ona koja su se odvijala u Trebinju.


„Veoma mi je važno da sam večeras sa vama i vidio da ste ponovo na bratskom druženju i u humanoj misiji, da je među vama i naš narodni poslanik Zoran Pologoš, da čuvate običaje, da čuvate uspomenu i da, jednom riječju rečeno, držite do svoga zavičaja, a nama su jezik, teritorija i narod najvažniji, da sačuvamo onu tradiciju koju su na predali naši preci, a mi je predali budućim pokoljenjima. 


Ono drugo što je važno jeste da vi svi imate svoju imovinu u Konjicu koje se ne smijete lako odricati, kao što se ni naš narod na Kosovu ne odriče svoga, jer je važno sačuvati sve ono što je naše. Možda smo sada nejaki, ali, doći će trenutak kada ćemo biti jači, ako se oprostomo od teritorije i zaboravimo jezik – onda nećemo moći živjeti normalno. To je vama, konjičkim Srbima, itekeko jasno, jer je očigledno da ste velike žrtve rata podnijeli i da se i sada borite za naš identitet“, istakao je Petrović, uz obećanje da će materijalno podržati nastavak monografije konjičkih Srba, ali i pojedine Konjičane koji nemaju nikakvog posla, a u teškoj su materijalnoj situaciji.


„Ja sam se opredijelio da pomažem svome gradu i svojim Trebinjcima, a vi ste za mene Trebinjci, jer je vas više od šest stotina odabralo da živi u ovom gradu, koji je svakog dana naprednija sredina“, istakao je na kraju gradonačelnik, uz pozdrav koji je uputio i Konjičanima u dijaspori.


Jerej Milan Bužanin je na skupu podsjetio da već deset godina obavlja dužnost paroha u Konjicu, gdje, od nekadašnjih 7.000, danas živi nešto manje od 300 Srba i to uglavnom starog stanovništva, ali im je, dodaje, srce veliko kada vide da se obnavlja njihov hram i da njihovi sugrađani misle na stari kraj.


„Upravo poslije ovakvih druženja dovršavamo te zajedničke projekte, obnove crkava, kapela, uređenje grobalja i radi sve ono što je potrebno da se ojača naša zajednica, da se za vijek vijeka ubilježi i ne izbriše naše ime pravoslavno“, rekao je jerej Bužanin, objasnivši da stara penzionerska populacija u Konjicu nema problema, ali da mlađi imaju egzistencijalnih problema, nemogućnost da se zaposle i urade održiv povratak, ali slabom povratku doprinosi i činjenica da brojni zločini nad Srbima još nisu procesuirani.


Konjičanin Marko Draganić je čak iz Brčkog potegao na ovaj susret sa svojim zemljacima, kako bi i on dao doprinos čuvanju „daška zavičaja i sjećanju na vremena kada su živjeli u tom gradu na sjeveru Hercegovine“.


„Osim nama koji smo rođeni u Konjicu i koji to pamtimo, ova će druženja služiti za pamćenje našoj djeci i generacijama koje dolaze, kako se ne bi desilo da se prekine sjećanje na zavičaj predaka“, kazao je Draganić.    


Udruženje Konjičana broji oko 3.000 članova sa područja Republike Srpske, a na ovo druženje su stigli i oni iz Srbije, Crne Gore, ali i dijaspore, sa kojom je, kako kažu, saradnja odlična i koji su najveći donatori tamo gdje je najpotrebnije, poput Dušana Ćećeza, Zorana i Siniše Avramovića, ali i mnogih drugih.


A da su Konjičani zaista složni svjedoči i podatak da slična udruženja postoje i u Čikagu, i u Novom Sadu, koji su, zajedno sa svojim zemljacima koji su ostali u Hercegovini, dali veliku potporu izgradnji hrama Svetog Vasilije Velikog u Konjicu, gdje je ostao da se završi freskopis i fasada, kao osvjetljavanje unutrašnjosti hrama.


Za sve koji žele i mogu da pomognu rad Udruženja Konjičana RS svoje priloge mogu da uplate na žiro račun br.: 5517002229505637 , Unikredit banka a.d. Banja Luka, filijala Trebinje ...


SARANSAK

Loading ...

ANKETA

Da li ste zadovoljni novom autobuskom stanicom?