TREBINJE SE POMENOM OPRAŠTA OD SVOGA HERCEGOVCA


TREBINJE SE POMENOM OPRAŠTA OD SVOGA HERCEGOVCA


Vijest da je glumac Nebojša Glogovac izgubio poslednju životnu bitku u Trebinju je primljena sa nevjericom, ali i riječima ponosa što je pripadao Hercegovini i što je on sa ponosom isticao.


I bukvalno nema mjesta na kome se ne priča o njemu, pa su mu riječi posljednje počasti upućene i sa Teološkog sukpa „Teologija u javnoj sferi“ koji se ovih dana odvija u Trebinju, odakle je saopšteno da će se danas, na pravoslavne Zadušnice, u Sabornom hramu u Trebinju za Nebojšu Glogovca služi pomen.


„Kada mu za života nismo mogli odati zaslužene počasti, jer smo smatrali da za to ima još mnogo vremena, neka to onda bude sada, i zaslužio je“, kaže Brano Dursun, dugogodišnji član Amaterskog pozorišta Trebinje i član Savjeta „Festivala festivala“, najprestižnije smotre dramskih amatera bivše Jugoslavije.


Kaže da se upravo zbog dugogodišnjeg rada u pozorišnom amaterizmu susretao sa Nebojšom Glogovcem kada god bi ovaj dolazio u Trebinje, a volio je često obilaziti svoj rodni grad.


„Pročitao sam negdje u novinama da je izjavio da se vraća u Trebinje odakle je i krenuo i ja sam ga ljetos, mislim da je to bilo u vrijeme kada su se ovdje snimali „Nemanjići“, upitao da li je to istina ili su to novinari izvukli iz konteksta, a on mi je odgovorio – Da, tačno je. Treba još neke stvari da posložim i da završim neke poslove i vraćam se ovom gradu, jer se ovde osjećam srećno kao nigdje do sada“, prisjeća se Dursun.


Kaže da je Glogovac zaista volio Hercegovinu i nosio je u srcu, čovjek sa odlikama pravog Hercegovca – nosio je u srcu ogromnu energiju, a imao golubije srce i tanana osjećanja.


Glogovca se kao takvog sjećaju i poznanici iz najranijeg detinjstva, iz vrtića – kulturan, povučen i miran dječak iz Svetosavske ulice koja se tada zvala Asima Zupčevića.


Njegova nekadašnja komšinica Rajka Denda se sjeća da je njegov otac bio sveštenik, a mama šnajderica, pa bi ga ona ponekad ostavljala i kod komšija Denda nakratko na čuvanju kada bi otišla u kupovinu, kada bi mušterije za šivanje dolazile na probu i slično.


„Sjećam se da je bio dosta miran i kulturan, onako kako je to u svešteničkim porodicama, ali je to bilo njegovo rano djetinjstvo u kome mu se, čini mi se, tek rodila sestra, a onda su zbog očevog posla odselili u Srbiju, odakle su nam jedno vrijeme slali čestitke i mi njima, a onda je s godinama i to prestalo“, prisjeća se komšinica Rajka


SARANSAK

Loading ...

ANKETA

Da li ste zadovoljni novom autobuskom stanicom?