NOSTALGIJA ZA OMLADINSKIM RADNIM AKCIJAMA


 NOSTALGIJA ZA OMLADINSKIM RADNIM AKCIJAMA 


Brčko – Banovići, to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga ljeta!


Ovako smo 1986. godine na Omladinskoj radnoj akciji „Sava“ pjevali i mi, brigadiri iz  Trebinja u Zagrebu, udarnici i na trasi i u naselju, u kulturnim programima, dobijajući prve žuljeve na rukama, ali veseli kada prebacimo normu i uzmemo prelaznu zastavicu, kako bi na kraju dobili plaketu „Vladimir Nazor“.  


Kakva su to vremena bila? Kako smo zaista srcem išli? Dobrovoljno, uz jedinu naknadu u vidu večernjih druženja i kulturno-zabavnih programa koji su, sjećam se ko da je juče bilo, podrazumijevli koncerte „Parnog valjka“ i „Prljavog kazališta“ koje kao pasionirani ljubitelj zapadnojugoslovenskog saunda nikada neću zaboraviti, niti prežaliti izgubljenu fotografiju na pozornici sa vokalom Mladenom Bodalecom.


Tada, uređujući Zagreb godinu uoči Univerzijade, radili smo složno ko jedan, pjevali uz logorske vatre tada kultnu pjesmu Arsena Dedića „Hej, haj brigade“, a među svim tada popularnim revolucionarnim pjesmama naučili smo od Slovenaca i original  „Bilećanke“ – Sredi pušk in bajonetov, sredi mrkih straž, se pomika naša četa v hercegovski kras. 


Nije tada bilo Bakirovih Srba, javnog vrijeđanja onih koji žele sarađivati sa komšijama drugih nacionalnosti, nisu se skrnavili spomenici ma kome da su pripadali, profesori i doktori su imali izgrađen rječnik, a naše vođe – niti su bili, niti su se ponašali ko kamiondžije, iako se sve to dešavalo prije 30 godina.


Danas je, međutim, punih 7 decenija od izgradnje pruge Brčko – Banovići koja je, osim što će ostati u analima jugoslovenskih putnih komunikacija, u naše krajeve donijela i progres – djevojke su po prvi put umjesto suknji i dimija obukle pantalone, naučile osnove šivenja Singer mašinama, a momci ostajali i po nekolike smjene da izuče neki zanat, nauče voziti traktor.


Šta nam se u svim ovim decenijama, u stvari, desilo? Doktori nauka niču ko pečurke poslije kiše jer su disertacije ušle u manufakturu Resavske prepisivačke škole, one djevojke koje znaju šiti nikome ne trebaju - uveliko se otpuštaju, mladi metalci ostarali, a njihove fabrike otišle u stečaj, pa se pitamo - koga su naši profesori učili da je radnička klasa najsvjesniji dio društva, gdje su Dobrovoljne radne akcije na kojima se omladina učila radu i solidarnosti?  


A za skraćenicu ORB ne znaju generacije mlađe od onih rođenih u drugoj polovini  sedamdesetih, niti mi koji smo besplatno radili umijemo objasniti svojoj djeci ciljeve koji su nas vodili u dobrovoljnom radu. Mi smo sebe nazivali herojima rada ili udarnicima, a naša djeca takve danas nazivaju - budalama...


SARANSAK


FOTO:TREBINJCI

Loading ...

ANKETA

Da li ste zadovoljni novom autobuskom stanicom?