MALI KORAK ZA ČOVJEKA, A VELIKI ZA ČOVJEČANSTVO I SNAŽNO TREBINJE


MALI KORAK ZA ČOVJEKA, A VELIKI ZA ČOVJEČANSTVO I SNAŽNO TREBINJE


Šest trebinjskih stranaka, SNSD, Socijalistička partija, koalicija "Radikalno bolje", Partija ujedinjenih penzionera,Ujedinjena Srpska i Demokratski narodni savez predstavili su Platformu za Lokalne izbore 2016. godine u brošuri kvalitetne štampe, na visokokvalitetnom papiru i izuzetno dobro urađenim fotografijama Luke Petrovića na početku i na kraju (da se zna ko je gazda, a ko tender seiz, ko je papak ove i one strane, a ko li je “kade sade” političar).


Elem, sudeći po slici iz Hotela “Leotar”, sve je bilo jasno i sve na mjestu, osim što su neki partenri “bili na putu”, možda u Minhenu), ali su mnoge stvari i iz brošure više nego jasne, slike su fenomenalne, i one sa trebinjskim motivima i one sa temom sretne porodice koju niko nije prepoznao kao trebinjsku, jer je snimljena negdje u Bosni, sa jelovom, vjerovatno bosanskom šumom, u pozadini i likovima koje niko sa kim sam razgovarao nije prepoznao. Šta ima veze, možda je iz Banjaluke ili Prijedora, važno je da su iz slavne Republike Srpske koja korača ka prosperitetu ( i po mogućnosti da su Srbi).


I, dapače, ima i malo teksta, veliki Luka, pa malo teksta, pa tri strane panorama Trebinja (malo nesrazmjeran prelom), pa opet dvije trećine teksta i jedna trećina bjeline, pa opet tekst sa bjelino, pa cijela strana slike i sve tako do kraja. Sve u svemu, za rubriku vjerovali ili ne, ili za neki tračerski časopis, da ne pominjem one vulgarnije, u kome su velike, šarene slike, a malo teksta. Izračunao sam, a i kontam neke stvari oko preloma, oko 21.000 karaktera (slova sa razmacima) koliko broji ovaj strašni dokument, potrebno je da popuni dvije strane novine prosječnog formata sa prosječnim čitalačkim fontom slova, bez slika. To bi otprilike bilo kao onaj propagandni list dnevnih akcija u megamarketima koje je, nažalost, u Trebinju uglavnom otvarao Slavko, (ali bez slika, prim. aut). Ko ne vjeruje neka se raspita u ozbiljnim štamparijama i ozbiljnim redakcijama – dvije stranice, a ne dva lista.


Nisam, doduše, bio na ovoj promociji, ali na slikama vidim da je bila masovno posjećena, pa mi nešto pade na pamet – da su angažovali svakog onog momka ili curu da daju svoj prijedlog, da su angažovali samo slavne doktore nauka i magistre iz svojih redova, a potkrijepili iskustvom onih koji su u ratno vrijeme dok je u Trebinju umirala ekonomija boravili u Minhenu, pa donijeli njemačka iskustva – gdje bi onda Platformi bio kraj?


Ovako su, dajući svoj maksimum energije i pameti, sa petnaestak hiljada slova, šest političkih subjekata dali svoje viđenje izlaska Trebinja iz svih problema, što će reći da je svakog od njih zapalo po 6.000, novinarskim jezikom rečeno, da napišu po jednu novinarsku vijest. Aferim.


No, vjerujući u radilice koje će protjerati trutove, u investicije tipa hidrakumulacijskih kredita i otkrivanja radnika koji rade “na crno” (ko da se Poreska uprava RS nije mogla prije sjetiti ove genijalne ideje da pođu u inspekciju), vjerujući u formiranje Agrarnog fonda koji je Nebojša Vukanović mnogo prije njih najavljivao i u genijalnu ideju izgradnje Kongresnog centra u Elektroprivredi što će unaprijediti naš ionako napredni turizam (cijelo me ljeto ljudi mole da im rentiram prizemlje kuće, ali ne želim jer nisam registrovan) – čeka nas zaista procvat.


Iako ne pročitah mnogo o “Industriji alata” ili tekstilnoj industriji čiji su procvat najavljivali u više navrata, taman kao i početak radova na HE Dabar (i ovdje je najavljen), čekaju nas i dalje tuneli, zaobilaznice, pa akobogda u dogledno vrijeme i kosmodromi, lansiranja raketa i odlazak prvog Trebinjca na Mjesec, kada ko Nil Armstrong napravimo  mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo i snažno Trebinje…


SARANSAK

Loading ...

ANKETA

Da li ste zadovoljni novom autobuskom stanicom?